UVOD

Na web prostoru, gdje se nalazi veliki dio mog diplomskog rada, nema ozbiljnijih razmatranja problematike linije, boje i odnosa vizualnog i shematskog opažaja, pa ćemo ih ovdje malo pobolje razraditi s teoretske strane.

Isto tako ćemo teorijski razjasniti na koji način funkcioniraju video igre-vježbe koje su postavljene na web.

Rad se sastoji od triju dijelova i to : tekstualnog, web stranice i instalacije koja

u sebi sadrži of line računalo s unesenim svim podacima koji su inače dijelovima web prostora. Video igrice, o kojima će kasnije biti riječi, mogu se igrati baš na samoj instalaciji. Do njih se isto tako može doći s bilo kojeg on line računala, samo je potrebito ukucati pravu web adresu »www.inet.hr/~lsmit/main/main.htm«.

Čitajući dalje ovaj tekst, naići ćete na kratki opis razvoja informatike, interneta i funkcije ovih, sve brže širećih, pojava u današnjem vremenu.

Iskreno govoreći ideju za ovakvu vrstu rada dobio sam pripremajući ispit iz metodike kod profesorice Damjanov, a veliku većinu materijala za ispit pronašao sam našao sam na web stranicama o metodici likovnog odgoja, te općenito o teoriji umjetnosti. Literatura i adrese web stranica nalaze se u fusnotama.

Na kraju ovoga uvodnoga dijela želim zahvaliti svima koji su mi mi pružili potporu pri stvaranju ovoga rada; zahvaljujem profesoru Anti Rašiću zbog njegove svesrdne potpore za cijelo vrijeme boravka u njegovoj klasi, a i poslije toga.

Želim zahvaliti i profesorici Damjanov koja je pristala biti mentorom ovoga, u našim prilikama nesvakidasnjega projekta, iako je u mirovini.

Velike zahvale i Siniši Murku profesoru, bez čijih savjeta i pomoći u programiranju video igre-vježbe ne bi bile ostvarive.

INTERNET-INFORMATIKA

Računala postoje već poprilično dugo, ali dolaze do izražaja u smislu informacijskog alata, tek pred kraj dvadesetoga stoljeća, točnije krajem osamdesetih godina kada je osmišljen i aktiviran internet. Njega čine puno računala spojenih sustavom čvorišta (servera) u jednu veliku mrežu. Korisnost interneta vrlo lako osjetimo kada nam zatreba neka informacija koju bismo, recimo, mogli naći samo u sveučilišnoj knjižnici.

No ako ista knjižnica ima svoju internet stranicu s velikim brojem informacija, tada potrebite podatke vrlo vjerojatno možemo naći na njihovom web prostoru. Danas internet koristi deset posto stanovnika našega planeta, što pokazuje njegovu ogromnu važnost u sadašnjosti i budućnosti. Naime, razmjena informacija, novčanih transakcija i slično nikada nije bila toliko brza. Tako je ovaj medij postao obilježje kraja dvadestetoga i početka dvadeset i prvoga stoljeća, kao što je industrijska revolucija označila drugu polovinu devetnaestoga stoljeća.

Svatko može koristiti internet. Na svakom koraku nalazimo on-line računala;u knjižnicama, na učilištima, na svim mjestima koja imaju zadaću informiranja u današnjoj civilizaciji. Svijet informacija postao je u pravom smislu riječi globalan.

Isto tako svatko može postaviti određene informcije na web prostor pomoću programskih jezika i njihovih editora koji su doživjeli nevjerojatno pojednostavljenje, tako da korisnik nekog programa uopće ne mora znati kako on funkcionira, ni kako je strukturiran (to je razlog zašto su programski editori sve veći), naime da bi bili što jednostavniji za rukovanje, oni postaju sve složeniji za samo računalo, pa ona postaju sve jača i moćnija.

Informacije se na web prostor najčešće stavljaju u obliku web stranica,

dok se za međusobnu komunikaciju među pojedincima ili ustanovama najčešće koristi elektronska pošta.Web stranica je sustavno strukturiran skup podataka koji se najčešće nalazi na nekom središnjem računalu (servaru). Na određenu web stranicu može se doći s bilo kojeg mjesta na našem planetu koje ima računalo priključeno na internet, samo je potrebno znati adresu web prostora koji želimo posjetiti,

a ponekad ni to; postoje programi koji se zovu web tražilice. One služe pronalaženju određenog web prostora sa sadržajem koji nas zanima.

Većina podataka na internetu je optimizirana tako da se može pronaći pomoću teme ili naslova, što uvelike pojednostavljuje pronalaženje informacija.

INTERNET I ODGOJ

Kultura korištenja računala i interneta u samim je povojima, što je razumljivo s obzirom na činjenicu kako se brzo ovaj medij razvija. Korištenje osnovnih informacijskih alata na računalu ulazi

u škole, jer u vrlo bliskoj budućnosti nećemo se moći snalaziti u svijetu a ne budemo li poznavali makar najosnovnije operacije na računalima, te pronalaziti potrebne nam informacije u web prostoru. Već sada se većina uplata jednog kućanstva, kao što su: potrošnja električne energije, vode i slično, može obaviti putem interneta, a stručnjaci za to područje tvrde da se slične operacije u bliskoj budućnosti neće moći nikako drugačije ni obavljati, sviđalo se to nama ili ne. Velika je mogućnost primjene interneta u odgoju.

Primjer, svaku novu izložbu u nekoj školi možemo staviti na web s popratnim slikama u elektroničkom obliku, tako da zainteresirani učenici, roditelji i učitelji mogu dobiti informacije o tome što se događa u ostalim školama. Izrada same internet stranice o izložbi može se prepustiti učenicima pod nadzorom učitelja.

Ovim sustavom povećavamo međuškolsku suradnju , a isto tako učimo djecu kako napraviti neke jednostavne stvari na internetu kao što je web galerija. Današnja djeca rastu u dodiru s ovim medijem, tako da većina učenika dolazi u više razrede s nekakvim predznanjem o rukovanju računalima i većinom pokazuju veliki interes za ovo područje, makar to ,uglavnom, bile video igrice.

ZAŠTO INTERNET I VJEŽBE U OBLIKU VIDEO IGARA

Internet i oblik web stranice odabrao sam za diplomski rad iz jednostavnoga razloga što je to novi medij s nepreglednim mogućnostima interaktivnog učenja i podučavanja. Stoga će moj diplomski rad i poslije polaganja diplomskog ispita biti primjenjiv u nastavi, bar se nadam.

Budući da je postavljen na internet moći će ga koristiti svatko tko zna za njega, ili ga slučajno pronađe u tražilicama.Oblik video igre-vježbe odabrao sam baš zato što video igre zaokupljaju puno pažnje mladog naraštaja. Koristeći ove video igre, učenici će usvajati osnovne vizualne pojmove: što je boja, te jedno od likovnih počela- liniju, te doslovni i shematski opažaj. Isto tako igrice će poslužiti razvijanju logičkog aparata, jer je potrebno razmišljati da bi se elementi u vježbama pravilno poredali. Vjerujem da će nabrojani elementi biti puno brže usvojeni na taj način nego da se samo teoretski objasni njihova definicija. Vježbe osim igrica sadrže i teoretski opis linije, boje, te doslovnog i shematskog opažaja onoliko koliko je potrebito da se igrice izigraju, tj. modelaciju i modulaciju iz teorije o boji, Rawsonovu podjelu linije iz teorije o liniji i razjašnjenje shematskog i doslovnog opažaja na primjerima. Izvan nastave likovne kulture, nadam se da će web stranica kao oblik informacije zainteresirati makar dio učenika koje će zanimati kako je ona nastala.

LINIJA

Liniju možemo definirati trojako: vizualno, likovno i matematički[1].

Gledano s matematičke strane, točka je nedjeljivi, beskonačno mali, najmanji dio trodimenzionalnog prostora, pa je kao takva nevidljiva. Linija je skup točaka, jednodimenzionalni podskup trodimenzionalnog prostora, gusta u sebi (između svakih dviju točaka linije postoji barem još jedna koja pripada istoj liniji), omeđena ili neomeđena. Te dvije osobine, jednodimezinalnost i gustoća, matematički određuju da će neki skup točaka u prostoru biti linija i one su sadržane u svakoj zakonitosti koja određuje neku liniju, odnosno njezin »oblik«, njezin tok. Kakva je ta zakonitost, odnosno »karakter putanje« te linije, za matematiku je jednakovaljano, ma kako jednostavna ili komplicirani bila.

Gledajući vizualno, linija označava naglu i kontinuiranu promjenu u gustoći rasporeda podražaja na mrežnici uzrokovanu naglom i kontinuiranom promjenom intenziteta svjetlosti. Linija u praktičnom smislu često i obilježava, primjerice leđa neke životinje u jednoj ili više linija. Likovno gledajući, liniju nosi neka tvar koju nanosimo na neku površinu. Analizirajući s ove strane liniju, uviđamo da se ona nalazi u trima dimenzijama, svemu čemu jedna dimenzija prevlada nad drugim dvijema, zovemo linijskim. Nju nam bitno ne određuje ni širina, ni dužina, nego karakter njezine putanje, linijksog toka. »Rawson svaku liniju ili linijski tok opisuje s četirima općih kategorija linijskih

promjena.«[2] Baš ove promjene vrlo su bitne na web vježbi jer se upravo njen smisao nalazi tamo. Ove promjene ćemo proći u slikovnim primjerima s iste web stranice, na kojoj se se nalaze Rawsonovi opisi linija i to: ravne linije, jednake ili luku slične krivulje, uglate krivulje i nejednake krivulje. Slijede primjeri u slikama.

slika1.

slika2.

Prva slika je primjer iz knjige profesorice J. Damjanov, Vizualni jezik i likovna umjetnost. Druga slika je s web stranice o kojoj govorimo i na njoj se nalaze on line interaktivne igre. Vježba-igrica se igra povlačeći mišem kvadratiće na donjoj lijevoj stranici slike u odgovarajuće kvadratiće na samoj slici, ako se slika ne zalijepi za područje na koje ju vučete, pročitajte pobolje tekst na slici i uvidjet ćete svoju pogrešku pri pokušaju.

»Veze između elementarnih znakova premda bezbrojne, ipak se daju kategorizirati u nekoliko tipičnih. Rawson razlikuje

oponašanje, suprotstavljanje, vraćanje, asimilaciju i projekciju. Moguća su ,naravno, i drugačija kategoriziranja.

Možemo razlikovati ponavljanje, varijacije smanjivanjem, povećavanjem i mijenjanjem smijera (položaja) i razgranavanje. Ili, možemo primjeniti pojmove simetrije.... , a sada ih samo navodimo:prijenos (translacija), zaokretanje (rotacija), zrcaljenje(inverzija) i širenje (dilatacija).«[3]

[4]

BOJA

Karakteristika je svih tvari da neke dijelove svjetlosnog spektra apsorbiraju a, neke reflektiraju, u kojem omjeru ovisi o kemijskoj strukturi same tvari. Ovo je razlogom zašto svijet oko sebe dožvljavamo obojenim. Zrake su različite gustoće jer se odbijaju od različitih površina, pa se isto tako različito u sebi diferenciraju i odnose. »Ta diferencijacija se može zvati prijelaz iz svjetlosti u tamu (Aristotel) ili lom svjetlosti (Newwton) ili trpnja svjetlosti (Goethe), ili jednostavno boja« [5] Podaci istraživača ne podudaraju se točno oko toga na koje je tri boje naše oko najosjetljivije, no definitivno su iz različitih trećina spektra, iz područja kratkih, dugih i intermedijarnih valova. Iz ovih, ne točno utvrđenih, ali određenih valnih dužina, aditivnim miješanjem svjetlosti nastaju osnovne boje.

[6]

10.

Aditivno miješanje je miješanje boja pomoću svjetlosti, onako kako se to događa, recimo, na televizijskom ekranu. Osnovnim bojama koje su u ovom smislu plava, zelena i crvena, dobivamo ostale boje i to na taj način da se one, fosfornim točkicama grupiraju trobojno, pa na taj način dobivamo sliku na ekranu.Postoji i druga teorija boje, a to je ona koju u vizualno izvedbenom (likovnom) smislu, dobivamo miješanjem nosioca boje, pigmenta, (Arnheim ih zove elementarnim osnovnim bojama): crvena, plava i žuta.

11.

Na slici[7] vidimo Munsellov krug boja. Miješanjem osnovnih boja dobivamo izvedene-sekundarne, a opet miješanjem sekundarnih dobijamo tercijarne.

Boja je, u stvari, nedjeljiva po svojoj fizikalnoj definiciji, jer joj pripada određena dužina vala i to ju definira kao takvu. No u izvedbenoj primjeni miješanjem npr. primarnih žute i crvene, dobivamo sekundarnu narančastu, no gradcijom između boja dobijenih omjerom žute i crvene dobijamo onoliku skalu u krugu koliko naše oko može prepoznati, a to je individualno. Npr. daltonist.

Boja u ovom smislu modelira i modulira. Ove osobine boja proučava interaktivna video igra vježba na webu[8]. Boja modulira

12.

po krugu boja, i to po redoslijedu (u grubo, kako je primjienjeno na video igrici) od žute koju miješamo s crvenom, pa dobivamo narančastu, slijedi crvena-primarna, miješanjem crvene i plave dobivamo izvedenu ljubičastu, slijedi plava, miješanjem plave i žute s početka kruga (gdje ga zatvaramo) dobivamo zelenu. Znači boju, mišem premečući kvadratiće, moduliramo uspravno, a modeliramo vodoravno. »Boja modelira promjenom svjetline ili intenziteta u istoj boji.«[9] Tako dobijamo, primjerice gledajući u žutoj boji, od svijetlo žute, preko jarko žute, do svijetlo smeđe i smeđe. Ako pritisnemo mišem na gumb help, smiley će nam ponuditi rješenje, ali će se mrštiti, dok god držimo help

13.

Praktični primjer modelacije i modulacije.

Slikamo li isključivo modulacijom (slikajući kolorističkim kontrastima), recimo, pejsaž, krenuli bismo od boja kako su poredane po modulacijskom krugu. U praksi se boje po modulacijskom krugu uvijek preskaču. Modeliramo uzimajući, primjerice, crvenu, kretali bi smo se u domeni te boje, od njene najsvjetlije do najtamnije vrijednosti (tonsko slikanje). Od davnina postoji tradicija miješanja boje. Taj je zanat tehnički bio jednako kompliciran, ako

14.

ne i kompliciraniji nego samo slikanje, jer su se razni pigmenti u međusobnim dodirima često miješali bez, naizgled, očitog smisla, pa je neka vrsta zelene u dodiru s olovnim bjelilom tamnila i slično. Majstor je morao dobro znati što radi pripremajući boje. Danas je ova tradicija ,nažalost, izumrla. Boje se danas dobivaju tvornički i uopće se ne zna koliko će biti trajne u budućnosti. Za povijest umjetnosti, a i povijest uopće, vrijedi pravilo da je slika trajnija što je starija, npr; fajumski portreti (enkaustika).

»Boja je jedan od najmoćnijih načina izazivanja doživljaja cjelovitosti. Oslobađati i uravnotežavati energije koje su u svjetlosti, ne može, međutim bilo tko, nego onaj tko je prošao visoku školu osjetilnosti. Ta se škola temelji na spontanom interesu svakog djeteta i igra je i zbilja umjetničke djelatnosti«[10]

PRIRODNI KONTRASTI I KRIVI PAROVI

»Kleeovi crteži krivih parova«[11]

»Osim kontrasta što ga proizvodi naše oko Paol Klee razlikuje i kontrast krivih parova, npr. odnos između zelene i narančaste.

15.

Spojimo li te dvije sekundarne boje u sintagmu, oko će težiti za tim da ispravi kršenje prirodnog sintaktičkog pravila bilo u smjeru sintagme crveno zeleno, bilo u smjeru sintagme plavo-narančasto. Mi zapravo neznamo kojoj sintagmi naše oko smjera, crveno-zeleno ili plavo-narančasto, pa zato možemo reći da je sintagma zeleno-narančasto dvosmislena. Pri tom ćemo opaziti da je nakon minute motrenja zbog uticaja

komplementarnog para jedne odnosno druge boje zelena postajati plavija, a narančasta crvenija.«[12]

Svemir kao beskonačno svestvo (svepostojanje), gledam ovako; pod uvjetom da postoji svjetlo; što definitivno znamo, svemir je svijet obojenih površina ili naspramnosti po Rawwsonu, oko nas. Iz ovog zaključujem da je površina svemir obojenih točaka. Ovu tvrdnju dalje apliciram na liniju kao beskonačano gust niz točaka. Ovo je u stvari vrlo jednostavno i tiče se težnje ka beskonačnosti, svejedno za malim ili velikim, kao što profesorica Damjanov veli:«Umjetničko dijelo je svemir u malom«. Mislim da je ovo vrijedno osvijestiti zbog iduće teme.

VIZUALNI I SHEMATSKI OPAŽAJ

Zagledamo li se u sunce na sekundu dvije, opazit ćemo previše svjetla za naše receptore. Zažmirimo li na tren, vidjet ćemo crnu zvjezdoliku mrlju na podlozi krštavoj od bijelih točkica, bar ju ja vidim kada to učinim. Naši se nervni i energetski tokovi u tijelu ponašaju kao val na vodi.

16.

Kada u vodu padne kamen, površina vode se udubi, a poslije toga, zbog reakcije na prvobitni podražaj, ispupči. Tako naše oko prima podražaj, a naš ga nervni centar za osjetilo vida, po načelu akcije i reakcije, još neko vrijeme percipira. Gledajući svijet našim nesavršenim receptorima, moramo ga dijeliti u razne sheme, da ih nemamo, izbrišemo iz glave, u likovnom smislu, postigli bismo apsolutnu slobodu, a time i spontanu harmoniju. Pod apsolutnim (doslovnim) u ovom slučaju navodim apsolutni pojam kugle i shematski opažaj lopte za tenis i slično. Doslovno opazivši, lopta za tenis se pretvara u kuglu, a shematski gledano, lopta ostaje lopta. Na podsvjesnoj, ponekad i svjesnoj[13] razini, naše oko ne opaža sheme kada ne razumije pojavu u smislu iste: to je oblak, to je magla. Navodim namjerno oblake i maglu jer su ovo u stvari sheme za doslovni opažaj. Obrnemo li stvar, jer se u našem oku ove pojave uvijek transformiraju u neke shematske opažaje, makar mi to i neželjeli, jer naša svijest traži sheme, traži: ovo je tamo, a ovo je tu. Naša svijest nešto traži i pokeće nas u bilo kom smislu, naša je volja da tu energiju usmjerimo onamo kamo želimo.

Sličnu paralelu ovoj pojavi možemo naći u glazbi. Slušamo li glazbu koja je puna shematskih ritmiziranja i što je bitnije opisnog pjevanja, mi na neki način čujemo shematski. Kada se uslušamo u melodiju iza riječi, kada se riječi pretope u harmoniju, ni ne pokušavši ih razumjeti u pjesmi, osvještavamo ralike u opažajima. Sklizak je svijet kakvim ga osjetimo i često se čini varkom sve: svijetlo, zvuk i dodir.

17.

Primjeri na web stranici o shematskom i doslovnom opažaju razlikuju se od video igara. Drugačijega su ustrojstva. Otvorimo stranicu i pročitajmo kraću definiciju opažaja, razjašnjenu u tekstu iznad. Na slikovnom primjeru vidimo neke žute linije u plavom prostoru. Te su linije uglavnom ravne, ili slabo zakrivljene, jednake ili luku slične krivulje, a plavi prostor oko njih traži njhovu putanju. Naše oko slijedi ove linijske tokove i analizira ih.

Kad smo dobro pogledali primjer na siteu vidimo da između linija postoji nešto slično opni, te da se spajaju u donjem dijelu. Linije se čine zelenima zbog svijetlo plavog prostora. Kliknimo na crveno uokvirenu sliku mišem i pojavit će se slika sa iduće stranice teksta.

18.

Svima je očito, na slici je riba, ali doslovno opaziti njene šare, mrlje, oblike, linijski istanjene mase i analizirati ih kao takve, znači osvijestiti doslovni opažaj. Na prošloj slici smo doslovno opažali, jer nam slika nije drugo ni pružala, a ovdje to možemo činiti svjesno. Shematski gledano, mi ,naravno, vidimo ribu u vodi, morske alge,plavo podmorje i slično.

19.

IGRA I UMJETNOST

Došavši na svoj prvi sat likovne kulture kao učitelj, djeca su me odmah poslije upoznavanja pitala: »Što ćemo raditi, pa nismo znali što trebamo ponijeti«. Malo zatečen i zbunjen, jer sam se prvi put susreo s nastavom u pravom smislu, rekao sam: »Idemo se van igrati«. Bio je početak školske godine i bilo je toplo. Djeca su pitala: »Čega se igrati«. Odgovorio sam:« Bilo čega, ali imate jedan zadatak. Nađite nekakav zanimljiv predmet za crtanje olovkom za idući sat i potrudite se da to bude predmet zanimljiv pogledu i dodiru«. Djeca su se igrala svega i svačega, sakrivala, otkidala koru drveća, zavlačila ruke u duplje staroga drveta, čega sam se čak i uplašio zbog osa i slično. Sva su djeca tog razreda na idući sat donijela vrlo zanimljive predmete. Možda su ih tražila i poslije škole jer su me pitala smiju li i poslije tražiti, možda nađu neki zanimljiviji predmet. Odgovorio sam pozitivno. Jedan dječak donio je stari sat, te ga rastavio i žalio se da nikako nemože dobro nacrtati male zupčanike i pitao me smije li ih olovkom opcrtati. Odgovorio sam negativno, ali sam mu rekao da smije zalijepiti zupčanike sata na papir i crtati oko njih, ali neka oni ostanu na crtežu. Dječak se nemalo zbunio, ali je na kraju sata (nažalost jedinog u tjednu) imao prekrasan rad u kombiniranoj tehnici i izrazio vrlo lijepe suodnose apliciranih elemenata i linija na crtežu.

Na ovakvo razmišljanje naveo me je prof. A. Rašić negdje na trećoj godini akademije, rekavši nešto u smislu: ...pa kolege opustite se malo, zakucajte dasku na sliku ako treba. Budite inovativni i vjerujte sami sebi.

Djeca se uvijek igraju, čak i kada rade ozbiljan posao u njima je taj tračak igre, jer igru nikako nesmijemo uzeti za nešto neozbiljno u likovnoj kulturi; a i inače.

20.

Odgajanju likovnog u djetetu uvelike pomaže okruženost likovnim djelima. Dijete njima prilazi kao predmetima s kojima će se poigrati, dodirnuti reljef na ulazu u crkvu, a majka će ga najvjerojatnije izgrditi neznajući da ga time sakati za jedan doživljaj više, za jednu igru više, jer igra je spontano učenje. Djecu uvijek treba pustiti da se igraju, pod tim ne mislim dozvoliti im da skaču po stolovima, ali ako neko dijete baš ne želi raditi predloženu tematiku, treba mu predložiti da sam sebi smisli temu, ili neka samo šara po papiru ako nema ideja, pa će ona već doći, a ako i ne dođe, doći će mu kod kuće, ili na idućem satu, tako da se ne brine. Nikada ne treba plašiti dijete i uskraćivati mu pravo i želju u igranju likovnim izražajima i igranju uopće.

»Dijete se svemu predaje nesvjesno i potpuno, pa tako i umjetničkon djelu ako mu se nađe u okolišu. I tada igra započinje: postepeno izražavanje skrivenoga u hodanju, gledanju, dodirivanju. Ta igra je u ishodištu određena ljepotom. Ljepota je već stvorena kada se nađe u djetetovoj okolini, a možda će se jedna igra završiti time da se ona ugleda. Da bi se u odrastanju nastavila, potrebno je učiti kako okrenuti pažnju prema dubini vizualnog i vizualno-taktilnog opažaja i kako odande izvući na svjetlo dana ono što se nesvjesno iskušavalo i ono što se početno zanemarilo. Kako vidjeti boje, svjetlost, texture, istanjenja, prošupljenja, veličine i njihove odnose...«[14]

21.

[15]

Dijete u igri taktilnim istraživanjem likovnog djela.

22.

ZALJUČAK

Internet je ogromno interaktivno skladište podataka i naravno, tamo je između ostaloga gomila smeća, kako vizualnog, tako glazbenog, tekstualnog i da ne nabrajam dalje. Ovim projektom pokušavam osvijestiti ono bitno, a to je: internet je prije svega interaktivna mreža na kojoj nisu samo glazba koju djeca skidaju, ni craks za video igrice i slično. Tu postoje podaci iz kojih se može učiti, učiti igrom. Pokušavam povećati broj korisnih stvari online.

Ova riječ mijenja svijet, mijenja ga jako brzo, a mislim da će u budućnosti taj napredak u smislu tehnoloških poboljšanja biti još brži i da ćemo na internetu imati zbilja cijele knjižnice i ostale tipove razno strukturiranih podataka. Bit će, naravno, još više smeća, ali to znači da se protiv njega treba samo još više boriti.

23.

KAZALO

Uvod...................................................................................1.

Internet i informatika.........................................................2.

Internet i odgoj...................................................................4.

Zašto internet i vježbe u obliku video i igara.....................5.

Linija..................................................................................6.

Boja...................................................................................10.

Vizualni i shematski opažaj..............................................16.

Igra i umjetnost.................................................................20.

Zaključak...........................................................................23.

24.

[1]. Mathematical Encyclopedia Larousse, izdavač Vuk Karadžić, Beograd, 1973. 83.str.

2. Dr. J Damjanov, Vizualni jezik I likovna umjetnost, Školska knjiga, Zagreb, 1991. 9. str.

[3]. Vizualni jezik i lik. umj. J. Damjanov. str.5.

[4]. Vizualni jezik i lik. umj. J. Damjanov. str.5. (izvor crteža)

[5] Vizualni jezik i lik. umj. J. Damjanov.

[6] Dr. J damjanov, Vizualni jezik i likovna umjetnost (slikovni primjer aditivnog miješanja boje).str.25.

[10] . Dr Jadranka Damjanov: Vizualni jezik i likovna umjetnost. str.39

Ovaj citat doslovno govori koliko je »glava zabijenih u pijesku«:JDamjanov »Školske novine br.1.-2. Zagreb 14.siječnja 2003; daljnja rasprava o shematskom i vizualnom događaju.

[11] Dr. Jadranka Damjanov:Vizualni jezik i likovna umjetnost. str. 29.

[12] Dr. Jadranka Damjanov:Vizualni jezik i likovna umjetnost. str. 29.

[14]. Dr. J. Damjanov,vizualni jezik i likovna umjetnost, str.197-198.

[15]. Dr. J. Damjanov, vizualni jezik i likovna umjetnost, str.197. porijeklo fotografije.